"U Gazi nije rat nego genocid, mislili smo da je to nemoguće"

Šta god da su u posljednje dvije godine pokušali dobronamjerni ljudi širom svijeta, zlo na Bliskom istoku je postajalo veće ili je ostajalo isto, što je možda i depresivnije za čovjeka koji pokušava nešto da promijeni. No sagovornici Radara nemaju drugi izbor. Ako bi odustali, ne bi samo iznevjerili milione Palestinaca, naroda kome je svaki saveznik potreban, već i sopstvene biografije.

Ehud Adiv je odrastao u ljevičarskom kibucu. Služio je u Šestodnevnom ratu 1967., a potom i u drugim ratnim operacijama duž rijeke Jordan. Za Izrael je Šestodnevni rat bio prijelomni trijumf, ali za Adiva je bio izvor prelomnih pitanja. Potraga za mirom odvela ga je u radikalne ljevičarske organizacije. Pokušavao je da uspostavi kontakt sa Palestincima i ti su ga pokušaji naposljetku odveli u Siriju, što je za izraelski sistem bilo i previše. Godine 1973. uhapšen je, optužen za svašta, uključujući špijunažu, i bez obzira na to što je takve optužbe negirao i tada i danas, osuđen je na 17 godina zatvora. Pušten je iz zatvora 1985. i okrenuo se nauci. Dugo je predavao politikologiju na Otvorenom univerzitetu Izraela.

Lili Traubman je rođena u Čileu, također u porodici lijevih stremljenja. Njen otac, u Drugom svjetskom ratu odlikovani junak čuvene Čehoslovačke brigade, u Čileu je radio u ministarstvu rudarstva i vodio pozorišne trupe da nastupaju za rudare. Taj kulturni rad i članstvo u komunističkoj partiji bili su više nego dovoljni da 1973. u godini kada je Adiv uhapšen, otac Lili Traubman postane jedna od brojnih žrtava Pinočeovog režima. Njegova kćerka se obrela u Izraelu i lako našla nove nepravde protiv kojih se valja boriti. Još pokušava da iznese na vidjelo sve o saradnji Tel Aviva sa čileanskom vojnom huntom.

Ehud Adiv i Lili Traubman bili su gosti Beograda na poziv organizacije Žene u crnom.

Kako izgleda otpor ratu i genocidu u današnjem Izraelu? Da li je to uopšte moguće dok zemlja ratuje?

Traubman: Sedmi oktobar je bio veoma traumatičan. Živim u kibucu među liberalnim ili ljevičarskim svijetom, koji je vjerovao u miroljubiva rješenja. Dogodilo se nezamislivo i razumljivo je što su se i takvi ljudi zabrinuli. Svejedno, postoji širok dijapazon protesta. Ima i dnevnih i sedmičnih demonstracija protiv rata. Protestuje se i pred vojnim bazama. U tome uglavnom učestvuju žene, ali ima i muškaraca, i tamo se nose fotografije djece ubijene u Gazi. Neke se žene bune bukom, lupaju u šerpe. Prošle sedmice se zbila takva manifestacija u Tel Avivu, i fašisti su tukli učesnice.

Raste i broj regruta koji ulažu prigovor savijesti. Vojni rok u Izraelu traje tri godine, nova naređenja su ga produžila za četiri mjeseca, i mnogi od tih mladih su u Gazi otkako je rat počeo, stalno su na ratištu. Majke su jednog dana izašle na ulicu i govorile da se njihova djeca povrijeđuju, da sebi lome ruke i da to čine kako ne bi išla u Gazu. Oni koji su po završetku vojnog roka otišli u inostranstvo, ne vraćaju se, jer odmah dobijaju vojne pozive. Ne mogu da kažem da ti ljudi imaju jasan stav protiv rata, protiv zauzimanja Gaze, ali ponašanjem pokazuju da barem ne žele da ginu.

Adiv: Spoljni svijet misli da je i izraelska javnost, a ne samo vlada, u cijelini veoma nacionalistička, da podržava Netanyahua. Ta je slika veoma pogrešna. Glavno pitanje jeste kako udružiti izraelske Palestince sa izraelskim ljevičarima, sa ljudima koji veoma kritički posmatraju cionizam, i sa drugim ljudima koji se protive ratu i Netanyahuu. Mnogi ti ljudi su veoma mladi, i ako bi se udružili sa Arapima, koji čine dvadeset posto stanovništva Izraela, bili bi moćan blok. Mogli bi da osvoje makar četvrtinu mjesta u Knesetu, i to bi potpuno promijenilo i atmosferu i sliku Izraela u očima svijeta.

Važno je reći i to da govorimo o studentima, o intelektualcima, o mislećim ljudima. Oni nisu rasisti, oni su spremni na kompromis sa Palestincima. Problem je, međutim, to što postoje dvije različite borbe. Palestinci nam traže podršku, znaju da smo uz njih, ali smatraju da učestvujemo u različitim bitkama. Nema jedinstvene demokratske borbe.

Ako možemo da zamislimo prosječnog Izraelca, da li se njegov odnos prema Palestincima, Arapima, muslimanima, širem svijetu, promijenio posle 7. oktobra?

Traubman: Da, mnogi su se Izraelci promijenili, ali ne svi, ne većina. Osim toga, i sadašnja mišljenja mogu da se mijenjaju. Izrael je čak i pod ovim okolnostima mješovito društvo. U svim bolnicima ima medicinskih sestara i ljekara Palestinaca. Palestinci predaju na univerzitetima. Skoro svi vozači autobusa su Palestinci. Palestinci prodaju u radnjama, u tržnim centrima. Jevrejima je po zakonu subota neradna, a tržni centri žele da budu otvoreni svaki dan, i ko onda radi ako ne Palestinci? Rade palestinske djevojke širokih osmijeha, sretne što i tog dana mogu da zarade.

Ljudi su se u Čileu nakon državnog udara 1973. promijenili preko noći. Vjerujem da promjena čelnika mijenja i ljude. Kada sam 1994. sa Ženama u crnom išla na mirovne demonstracije, jedan čovjek iz mog kibuca nam je dovikivao užasne pogrde. Onda je sklopljen mir sa Jordanom, a za većinu Izraelaca Jordan i Palestina su isto, ne prave razliku. I taj čovjek me je istog dana, na zajedničkoj večeri u kibucu, pitao kada ću organizovati turističko putovanje za Jordan. Bila sam iznenađena, ali je čovjek bio ozbiljan.

Da li je uprkos mješovitosti društva pojačana represija i nad „domaćim“ Palestincima i Arapima?

Adiv: Više od stotinu izraelskih Palestinaca uhapšeno je ili privođeno ili maltretirano zbog nekoliko rečenica na Facebooku. Nisu podržavali Hamas, samo kritikovali izraelsku politiku. Njihove demonstracije u principu nisu dozvoljene. Ima pritisaka i na radnim mjestima, a sva antiarapska propaganda u medijima već po sebi tjera Palestince da budu tihi.

Ilustrativan je slučaj zamjenika upravnika bolnice u Afuli. Njegova supruga je nekoliko dana poslije 7. oktobra na FB-u napisala neke ajete iz Kur'ana koji govore da samo Bog može da pomogne. Gradonačelnik Afule je mjesecima sam organizovao svakodnevne demonstracije i zahtjevao da zamjenik bude smijenjen. Takav šovinizam, takav rasizam, takva histerija zaista nisu bili zamislivi prije 7. oktobra.

Traubman: Ne znamo precizno koliko je takozvanih administrativnih zatvorenika, onih koji su zatočeni bez suđenja, ali znamo da ih nikada nije bilo ovoliko. Zatvorenici koji žele advokata ili ljekara, bivaju zbog toga kažnjeni.

Da li bi se Izrael poslije 7. oktobra ponašao drugačije pod drugom vladom?

Traubman: Naravno da bi bilo drugačije. Svaka vlada poslije 7. oktobra bila bi vrlo slična, ali mislim da ne bi bilo genocida. Mislili smo da je genocid nemoguć.

Adiv: Čak ni ova vlada prije 7. oktobra nije bila kakva je danas. Jeste bila nacionalistička, jeste bila antipalestinska, ali se nije usuđivala da čini to što čini danas. Čak su pokušavali da sarađuju sa Hamasom da bi održali ravnotežu, da Palestinska samouprava pod Mahmudom Abasom ne bi prevagnula, jer im je cilj uvijek bio da Palestince podijele kako uspostavljanje palestinske države ne bi bilo moguće.

Od 7. oktobra se ponašaju kao pravi fašisti, čak i u samom Izraelu, ne samo u Gazi. Kada sam bio zatvorenik, sedamdesetih i osamdesetih godina, zatvorski režim nije bio previše strog. Mogli smo da se okupljamo, da otvoreno razgovaramo o politici, imali smo knjige i brojna druga prava. Danas je u izraelskim zatvorima stravično. Zatvorenici bivaju tretirani kao pod nacizmom i to niko prije 7. oktobra nije mogao da zamisli.

Politika Izraela se generalno ne mijenja, jer je Izrael cionistička, nacionalistička jevrejska država. Razdvajanje Jevreja i drugih, diskriminacija prema drugima, neće se promijeniti, ali način na koji ova vlada te principe primijenjuje, jedinstven je. Ako, kao što se nadamo, za godinu dana bude novih izbora, ako u vladi ne bude fašista poput Itamara Ben-Gvira i ako ne bude partija naseljenika, bit će drugačije. Ako ne budemo više ubijali žitelje Gaze, ako im budemo dozvolili da žive i da poprave živote, to će već biti značajna promjena.

Opširnije na portalu Radar.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad